...please hurry kill me...

Nisam znala da je tako teško sanjati te. Noćna mora počinje tek onda kada se probudim.
Granica između mašte i svarnosti je jako tanka, a tako boli.
Kako bi bilo kada bi svi živjeli nečiji san? Neću biti sebična i željeti da živimo moj san. Sanjajmo npr tvoj!
Dali bi bila u tvojim snovima? Dali bi postojala, živjela? Koliko bi ti blizu bila?
Bog i Ti to znate.
U mojim snovima bi postojao i živio samo ti.
Loše je, znam.


Tvoje oci. Miris. Usne. Zagrljaj sve je tako stvarno u mom snu. Bio si hladan.
Zagrlio si me samo zato što sam te molila u suzama, da me pritisneš u svoje naručje. Da me pritisneš uz svoje tijelo.
Gledao si me dugo. Bio si odsutan. Tvoje oči su mi govorile da nešto ne štima. Da ne želis biti tu. Da ne želiš da sam tu.
Moje suze su te prisiljavale na ostanak tu uz mene.
Bila sam sebična. Znala sam da je san. Znala sam, a opet bila tako sretna što si tu i što te vidim, jer nisam dugo.
Kažem bila sam sretna. Moj pojam sreće, već odavno nije kao kod drugih. Ne znam ni ja kakav je. Čudna sam. Čudna sam inače. Moja sreća je najlakši oblik tuge.
Potpunu sreću nisam spoznala još od tvog posljednjeg poljupca. Još od posljednjeg orgazma sa tobom.

Biću skromna, i reći ću da želim uvijek biti sretna na ovaj svoj način. Pravu sreću ne moram osjetiti. Već sam se naučila zivjeti bez istinske sreće. Bez tebe.
Utješila bi me činjenica da si ti sretan.

Poželim uzeti čašu vina. Domaćeg i hladnog. Samo jednu.

Već dugo ništa nema smisao. Ja više nisam ona stara. Nisu ni drugi, samo to ne primjete. Šta je uvjetovalo mojoj promjeni?
Vjerovatno spoznaja da nije sve onako lijepo kako sam zamišljala. Ljudi nisu iskreni i odani. Jednostavno vi ste na gubitku ukoliko neko ponudi više.
Budi dobar prema nekome, on ce biti gori prema tebi.
Svijet funkcionira na tom principu i sve se vrti u krug.
Laž, prevara, izdaja!

Vjerovatno ona stara Ja nisam mogla podnijeti velike gubitne u svom životu. Tako je nastala nova Ja. Gosp. Usamljena, depresivna i jadna...koju niko ne razumije.
Tužno je to da si do jučer imao sve, prijatelje, ljubav, smijeh,  a danas nemas nista. Ni prijatelje, ni ljubav ni smijeh.

Da li je uredu da jedna 17-nja djevojka zivi od danas do sutra? Nije. Drugačije ne može biti.

Kada misliš da znaš sve o svom najboljem prijatelju, slucajno saznaš da ne znaš. Prijatelj je rekao drugima,a tebi nije. Dokaz da više nije isto.

Al ne marim. Shvatila sam da nije vrijedno truda.
Nemam cilj. Nemam se za što truditi.


Nisam pisala o ljubavi... cudno, zar ne?
Mozda je to dokaz da su mi prijatelji BILI sve u životu!?

Sve manje smijeha, prijatelja, iskrenih zagrljaja...

Sama sam.

Tuzna....

Jadna!

Treba mi neko.  Tu. Uvijek pored mene.
Da me slusa, da ga slusam... da se savjetujemo i cijenimo. Mazimo i pazimo!
Treba mi novi Ti da zaboravim tebe.
Nadam se sreci i boljem zivotu, pa ljudski je.
Jos vjerujem u cuda i u nas oboje, nisam kriva.
Doci ce dan kada ce osmijeh zablisatati u okrutnoj stvarnosti. Mora doci!
Obaveza je zivjeti, disati, teziti ka necemu boljem i ljepsem, a Bog zna da uzivam izbjegavati obaveze u kojima ne uzivam.

Neka veca sitnica bi me ubila. Ne vjerujem da bi mogla podnijeti jos problema i nesreca u zivotu. Bar ne za sad.


Trebam te...

Sta da sanjam kad je sve vec dosanjano?
Zasto da sanjam, kada to sve ostaje samo obicni san?
Zasto da se icemu nadam kada nemam snova?
Jedino mi treba utjeha, a vec duze vrijeme je nemam. Treba mi razum i volja.

Smisao je izgubio cak i onaj sat na kafi sa dragim ljudima, jer vise nisam "prisutna".


Boze, pomozi mi samo ti to jos mozes...!